(ب َرَدْ) هو حب الغمام إذا نزل من السماء فهو دليل تعذيب الملك للناس وإذهاب أموالهم وإيجاع بعضهم بالضرب الشديد فإن رأى كأن السماء تمطر برداً أو ثلجاً في غير حينه فإن الرائي يمرض مرضاً يسيراً ثم يبرأ منه فإن رأى كأن مع البرد وقع من السماء على جسده فإنه يذهب بعض ماله والبرد في وقته يدل على زوال الهموم والغموم وإرغام الأعادي والحساد لأن فيه تبريد الأرض التي تظهر منه الحيات والعقارب فإن كان البرد كثيراً أفسد الأمكنة والطرق ومنع السبيل دل ذلك على إبطال المعاش وتوقف الحال وتعذر الأسفار وربما دل البرد على المتاجر الغريبة الواصلة من الجهة التي وقع منها فهو دليل شر وإن لم يحصل منه ضرر فهو خير ورزق خصوصاً إن جمع الناس منه أوعيتهم أو أكلوه ولم يتضرروا منه.
(Tuča) To je zrnje iz oblaka. Kad padne s neba, znak je da vladar muči ljude, oduzima im imetak i neke od njih bolno kažnjava žestokim batinama. Ako netko vidi kao da s neba pada tuča ili snijeg u nevrijeme, sanjar će se lakše razboljeti, a zatim ozdraviti. Ako vidi kao da je tuča s neba pala na njegovo tijelo, izgubit će dio imetka. Tuča u svoje vrijeme znači nestanak briga i jada te poniženje neprijatelja i zavidnika, jer ona hladi zemlju iz koje izlaze zmije i škorpioni. Ako je tuče mnogo pa pokvari mjesta i putove i zapriječi prolaz, to znači gubitak sredstava za život, zastoj u poslovima i nemogućnost putovanja. Tuča ponekad znači strane trgovačke robe koje stižu iz smjera iz kojeg je pala; ako nanese štetu, znak je zla, a ako od nje ne bude štete, znači dobro i opskrbu, osobito ako ljudi njome napune svoje posude ili je jedu, a da im ne naškodi.
(ومن رأى) البرد قد وقع بأرض فإنه رحمة من الله تعالى ولم يفسد فإن أفسد أو أفحش فإنه عذاب ينزل بذلك المكان والبرد في أماكن الزرع والنبات إذا لم يفسد شيئاً ولا أضر أحداً فإنه يصيب خصباً وخيراً وقد يدل على الجراد الذي لا يضر فإن ضر البرد بالزرع وبالناس أو كان على الدور والمحلات فإنه جوائح وغرامات ترمى على الناس أو جدري أو جنون وقروح تجتمع وتذوب أما من حمل البرد في منخل أو ثوب أو فيما لا يحمل الماء فيه فإن كان غنياً ذاب كسبه أو انمحق ماله وإن كان له بضاعة في البحر خيف عليها وإن كان فقيراً كان جميع ما يحتاجه ويلبسه ويفيده لا بقاء له عنده ولا يدخر لدهره شيئاً منه.
(Tko vidi) da je tuča pala na neki kraj, a nije ništa pokvarila, to je milost od Allaha Uzvišenoga. Ako je pokvarila ili nanijela tešku štetu, to je kazna koja će se spustiti na to mjesto. Tuča na mjestima usjeva i bilja, ako ništa ne pokvari i nikome ne naškodi, znači da će (sanjar) postići plodnost i dobro; može značiti i skakavce koji ne nanose štetu. Ako tuča našteti usjevima i ljudima ili padne na kuće i naselja, to su nedaće i globe nametnute ljudima, ili boginje, ili ludilo, ili čirevi koji se skupljaju i raspadaju. A tko nosi tuču u situ, u odjeći ili u nečemu u čemu se ne može nositi voda: ako je bogat, rastopit će mu se zarada ili propasti imetak; ako ima robu na moru, treba se za nju bojati; a ako je siromah, ništa od onoga što mu treba, što odijeva i što stječe neće mu se zadržati i neće ništa od toga uštedjeti za budućnost.
Napomena: Izraz »كأن مع البرد« (»kao da s tučom«) u prvom odlomku čini se oštećenim; prevedeno kao »kao da je tuča pala na njegovo tijelo«.